Pismeni rad jednog skolarca

Probudio sam se. Gledam na sat. Pola sedam ujutro, a ne moram u skolu, jer je ferije. Virim kroz prozor. Bice suncan dan. Uzbuden sam, jer danas idemo kod bake na selo. Uvijek kada negdje putujemo ja se probudim ranije od ostalih. Volim da putujem. Zaboravio sam reci da se zovem Mirko i da imam devet godina i uskoro cu u cetvrti razred osnovne skole. Cujem i ostale. Tu je moj tata Milutin, zatim mama Stana i moj brat Dragoljub.

Mama priprema dorucak, a tata i Dragoljub izlaze da pripreme naseg Ficu za put. Volim da se vozim u nasem Fici. Tata kaze da moze da ide cak 120 na sat. Mama mu uvijek govori da vozi sporije.

Doruckovali smo caja i pastete i sad smo spremni za put. Ponio sam svoj autic. Merdzo. Dobio sam ga od strica koji zivi u Njemackoj. Krenuli smo. Gledam okolo kroz prozor naseg Ficeka. Kako je lijepa nasa zemlja, sva ta polja, zatim livade na kojima pasu krave, jarci, brda obrasla sumama. Sretan sam.

Tata pici po zavojima. Mama cuti zato sto je ljuta sto tata pici. Odmakli smo od grada. Cesta je sve uza i vodi nas u brda. Vec smo presli vise od pola puta. Ovdje je suma gusta. Tata kaze da ima vukova i medvjeda. Dragoljub me stipa i nervira. Zna da necu reci mami i tati. Nazvo sam ga seronja, jer znam da ga to nervira. Sad me stipa jos jace. Ja sam njega ugrizo za ruku. Mama nas umiruje. Tata pici po krivinama. Nailazi jedan veliki zavoj. Tata samo salta onaj mijenjac. UUU JEEE... Iza zavoja je bilo nesto veliko na cesti. Tata koci. Skripe kocnice ko lude. MEDVJED! UUUU KOLIKI JE! Lezi nasred ceste. Stojimo. Fico se ugasio. Tata otvara prozor. Medvjed jauce i ne pomijera se. Tata izlazi. Strah me. Mama vice: "Kuces Milutine! Oces da te ujede?" Tata prilazi medvjedu. I mi smo izasli. Tata kaze da ima ekser u sapi. Veli mami: "Stano, dovat de mi kombinirke!" Kad je mama donijela kombinirke, tata je iscupo ekser. Medo je usto i odgego se u sumu. Jednom se okreno i pogledo nas.

Poso sam u cetvrti razred. Odma sam prijateljima isprico o medi. Ne vjeruju mi. Jedino mi Milica vjeruje. Milica ima lijepu kosu. Drugarica je rekla da napisemo sastav - kako smo proveli ferije. Ja sam napiso za medu. Drugarica je htjela da ga procitam. Procito sam ga. Svi su se smijali. Krivo mi je sto mi ne vjeruju. Poslje skole sam se vraco kuci sa Milicom. Bio sam ljut na prijatelje.

Prvo polugodiste mi se nekako oteglo. Valjda zato sto je dosla zima, pa nisam mogo igrati fudbal sa prijateljima. Polako sam i zaboravio na medu.

Proljece je. Danas idemo kod bake. Vrijeme je lijepo. Mama je napravila sendvice, pa cemo jesti u putu. Tata i Dragoljub nesto prckaju oko auta. Ja samo gledam, jer su rekli da sam jos mali. Tata je ponekad davo Dragoljubu da vozi. Spakovali smo se i krecemo. Uzivam. Cak je i Dragoljub miran. Ne zadirkuje me vise ko prije. Tata kaze da je poceo ganjat cure. Mama se smije kada tata to kaze. Tata i mama su se raspricali. Dragoljub je zamisljen. Picimo po brdima. Jos malo pa ce onaj zavoj. Svi su se nesto ucutili. Tu smo. Zavoj je pred nama. Cujem kako mi srce lupa. Tata vozi sporije. Ja bih da mu kazem da da gas, ali se bojim da ce me zezati. Prosli smo zavoj. Nema medvjeda. Odahnuo sam. JOOOOOJ! Iza sljedeceg zavoja stajo je MEDVJED! Bio je to onaj isti. Sada je stajao uspravno i bio je ogroman. Mislim da je duplo veci od tate. U lijevoj sapi je drzo teglicu meda koju je pruzo prema tati. Htio je da nam se zahvali.